|
|
deep...very deep...
06.07.2005., srijeda
Sreća
Što je sreća? Može li netko sa sigurnošću reći da je potpuno sretan? Da ne zastane na odgovoru: Da, ja jesam sret…. Neki ljudi stvarno imaju ili su imali težak život i misle kako na ovom svijetu sreća za njih ne postoji. No treba se barem truditi biti sretan. Ako ništa drugo, dopustiti sitnicama da nas uveseljavaju. Iskoristiti svaki trenutak kako najbolje znamo. Ne se bojati nešto ne reći ili učiniti. Jer što ako sutra nikada ne dođe? Više bismo žalili za onime što nismo učinili nego za onime što smo učinili a ipak nije ispalo onako kako smo očekivali, ali smo barem pokušali. Koja je recept za sreću? Postoji li uopće? Mogu samo reći da pokušamo biti sretni. Kako? Ne prisjećati se prošlosti, ne mariti za budućnost, živjeti u sadašnjosti, u ovom trenutku. Ne misliti kako će sutra biti bolji dan, pa ovaj pustiti neka jednostavno prođe, nego iskoristiti baš ovaj trenutak. Jer ovo je trenutak u kojem živimo. Možda je baš ovo onaj trenutak za koji smo stvoreni. Ne smijemo ga propustit. Ne dati mu da prođe tek tako, neiskorišten. Sreća je dar koji ne smijemo odbiti.
|
04.07.2005., ponedjeljak
Ljubav...
Jeste li ikada razmišljali o tome da li ste pronašli svoju srodnu dušu, da li ste upravo s njom i da li će te je ikada pronaći? Sa kojom god osobom da jeste, nikada ne možete biti sigurni je li ona ta prava (ili on). Pitanje je da li ona uopće postoji ili je to samo nešto što postoji u sapunicama ili ljubavnim romanima, ali ne u stvarnom životu. Jeste li ikada upoznali osobu uz koju se zaista dobro osjećate, koja zna što mislite čak i kad oboje šutite, s kojom vam ne može biti dosadno jer vas uvijek iznenadi sa nečime, koju volite iako ju posve poznajete, koja vas zna nasmijati čak i kada se osjećate najtužnije na svijetu, kada ste u depresiji i mislite da nema izlaza, kada vam je ta osoba svjetlost na kraju mračnog tunela? Ovdje ima više pitanja nego odgovora. I svaka osoba će vjerojatno imati različite odgovore na pojedino pitanje. No postoji li takva osoba uz koju se osjećate kao gore navedeno? Ja kao ja, nikad nisam upoznala takvu osobu, i iskreno se nadam da jednom hoću. Da će ta osoba biti prva osoba koje se sjetim ujutro kad se probudim i posljednja osoba koje se sjetim navečer kad idem spavati. Pa zato, postavljam vam već postavljeno pitanje, jeste li ikad upoznali takvu osobu? Jer što da vam kažem, ako jeste, ne ispuštajte je iz ruku jer možda jednom kada ode bit će prekasno i možda više nikada ni s nikime nećete proživjeti iste trenutke kao s tom osobom.
I jedna prikladna pjesma za kraj posta.
Have I ever told you
How good it feels to hold you
It isn't easy to explain
And though I'm really tryin'
I think I may start cryin'
My heart can't wait an other day
When you kiss me I just gotta
Kiss me I just gotta
Kiss me I just gotta say :
Baby, I love you
Come on baby
Baby, I love you
Baby I love, I love only you
I can't live without you
I love everything about you
I can't help it if I feel this way
Oh I'm so glad I found you
I want my arms around you
I love to hear you call my name
Oh tell me that you feel
Tell me that you feel
Tell me that you feel the same
Baby, I love you
Come on baby
baby, I love you
Baby I love, I love only you
|
03.07.2005., nedjelja
Just another blog...
Ok, konačno sam našla način da svoje dubokoumne (nekima možda i glupe) misli iznesem svijetu koje možda ovo neće ni zanimati. Da, blog. Ovdje ću pisati što god mi padne na pamet u trenucima kada se osjećam dubokoumna, baš kao sada na primjer, pa me pukne da pišem o nekim stvarima koje proizlaze iz moje glave i koje možda nitko neće razumjeti osim mene. Ali to nije važno. Meni je samo važno da je to napišem, a tko hoće neka čita, to puštam pojedincima na volju, tko neće neka, najjednostavnije rečeno ovaj blog zaobiđe, bez dosadnih komentara kao što je «pozdrav» jer mu se ne da čitati cijeli post. Evo zahvaljujem i nadam se ugodnom druženju i lijepim i dobronamjernim komentarima.
|
|
|
